Tvrđava Kurjakovića

Grad Obrovac smjestio se na sjecištu glavnih prirodnih putova koji su povezivali sjevernu Dalmaciju i Jadran s unutrašnjošću Hrvatske.

Zbog povoljnoga prirodno–geografskog položaja Obrovac je stoljećima bio jedno od naj- važnijih trgovačkih središta sjeverne Dalmacije. Tijekom srednjega vijeka postaje glavna prometna veza sjeverne Dalmacije i Jadrana sa srednjovjekovnom Hrvatskom (Krbava, Lika i Pounje). Prvi vladari Obrovca bili su krbavski knezovi iz roda Gusića, kasnije poznati kao knezovi Kurjakovići. Za vrijeme njihova vladanja Obrovac je već tijekom 14. stoljeća postao glavno trgovište za izvoz paške i zadarske soli u srednjovjekovnu Hrvatsku, odnosno za uvoz stoke i stočnih proizvoda, žita, drvne građe te drugih proizvoda iz prekovelebitskoga zaleđa za potrebe stanovništva Zadra i dalmatinskih gradova. Upravo zahvaljujući svojemu po-ložaju i razvoju u jedno od glavnih trgovačkih središta, Obrovac je tijekom stoljeća bio u sferi interesa i pod vlašću nekoliko sila: Osmanskoga Carstva, Mlečana te pod austrijskom i francuskom upravom. O bogatoj prošlosti grada danas svjedoče ostaci sred- njovjekovne tvrđave koja se uzdiže na brežuljku iznad da-našnjega naselja. Tvrđava je s vremenom mijenjala svoj izgled. Za vrijeme osmanske uprave najvjerojatnije je bila kvadratnoga oblika i imala je četiri kule na uglovima. Za vrijeme mletačke vladavine također je mijenjala svoj izgled. Prema tlocrtu A. Colnaga tvrđava je u gornjemu dijelu bila zaštićena bedemima. Sama se tvrđava sastojala od dvora Kurjakovića koji je s unutarnje strane bio četverokutnoga oblika, dok je s vanjske strane izgrađena s obilježjima masovne kule. Dvor i gradsko dvorište opasivao je masivan bedem. Na ulazu u gradsko dvorište nalazila se četvrtasta kula, a unutar dvorišta je bila cisterna za skupljanje vode. Ispod tvrđave nalazilo se podgrađe s tridesetak kuća prema kojem su stajale dvije masivne polukule koje su imale karakter istaknutih bastiona. Danas su ostaci tvrđave u prilično dobrom stanju.