Ostaci samostanskih zidova vidljivi su na prostoru današnjega obrovačkog groblja na desnoj obali rijeke Zrmanje nizvodno od Obrovca.

Do ove zaista pitoreskne lokacije doći ćete asfaltiranom cesticom koja strmo izlazi na magistralnu cestu Obrovac - Jasenice- Maslenica (zasada za groblje ne postoji putokaz, a prilaz nije jednostavno uočiti sa glavne ceste). Dostupna literatura daje različita mišljenja o vremenu osnutka i smještaju samostana. Oprečni su i podaci o posjedima koji su se nalazili pod ingerencijom samostana. Iz izvora je poznato da je samostan imao posjede na području Ravnih kotara - jedan u današnjemu ražanačkom polju pod nazivom Opatija, a drugi u Kuli Atlagić. Samostanski posjedi u Ražancu poznati su preko kopije dokumenta iz 1619. godine koji donosi podatke o sporu između ninskoga biskupa Blaža Mandevića i opata samostana sv. Jurja Koprivskoga. Posjed se nalazio u selu Brus na lokalitetu colaschina. Drugi je posjed bio u srednjovjekovnome selu palatium koji se nalazio na području današnje Kule Atlagić.

Župna crkva sv. Josipa izvorno je srednjovjekovna građevina iz 15. stoljeća, u potpunosti obnovljena u baroknome stilu 1794. godine.

Tlocrtno, crkva je jednobrodna s pravokutnom apsidom na istočnoj strani. Na pročelju je smješten kameni portal s istaknutom arhitravnom gredom. Iznad portala nalazi se natpis koji donosi podatke o obnovi crkve krajem 18. stoljeća. Iznad njega je profilirana rozeta. Na bočnim su stranama crkve po dva barokna prozora oblika polumjeseca. Na sjevernoj fasadi nalaze se vrata do kojih se dolazi kamenim stubištem. Na bočnim stranama apside također su prozori oblika polumjeseca. Na jugozapadnome uglu crkve nalazi se zvonik, dijelom organski vezan za pročelje. Kamena je monofora na katu zvonika zazidana, dok je treći kat rastvoren s po dva lučna otvora na svakoj strani. Zvonik završava kamenom piramidom.
Apsida je podijeljena kamenom pregradom s dvama vratima, pa se u stražnjemu dijelu nalazi sakristija, a prednji dio zauzima restaurirani glavni oltar posvećen Sv. Josipu. Unutrašnjost crkve stradala je u pljački i požaru 1991. godine, a sav crkveni inventar i krovište su uništeni. Unutrašnjost je crkve bila bogato opremljena s dva drvena kora, tri kamena oltara i dvije drvene barokne propovjedaonice simetrično postavljene na uglovima zidne stijene koja dijeli apsidu od naosa.

Grad Obrovac smjestio se na sjecištu glavnih prirodnih putova koji su povezivali sjevernu Dalmaciju i Jadran s unutrašnjošću Hrvatske.

Zbog povoljnoga prirodno–geografskog položaja Obrovac je stoljećima bio jedno od naj- važnijih trgovačkih središta sjeverne Dalmacije. Tijekom srednjega vijeka postaje glavna prometna veza sjeverne Dalmacije i Jadrana sa srednjovjekovnom Hrvatskom (Krbava, Lika i Pounje). Prvi vladari Obrovca bili su krbavski knezovi iz roda Gusića, kasnije poznati kao knezovi Kurjakovići. Za vrijeme njihova vladanja Obrovac je već tijekom 14. stoljeća postao glavno trgovište za izvoz paške i zadarske soli u srednjovjekovnu Hrvatsku, odnosno za uvoz stoke i stočnih proizvoda, žita, drvne građe te drugih proizvoda iz prekovelebitskoga zaleđa za potrebe stanovništva Zadra i dalmatinskih gradova. Upravo zahvaljujući svojemu po-ložaju i razvoju u jedno od glavnih trgovačkih središta, Obrovac je tijekom stoljeća bio u sferi interesa i pod vlašću nekoliko sila: Osmanskoga Carstva, Mlečana te pod austrijskom i francuskom upravom. O bogatoj prošlosti grada danas svjedoče ostaci sred- njovjekovne tvrđave koja se uzdiže na brežuljku iznad da-našnjega naselja. Tvrđava je s vremenom mijenjala svoj izgled. Za vrijeme osmanske uprave najvjerojatnije je bila kvadratnoga oblika i imala je četiri kule na uglovima. Za vrijeme mletačke vladavine također je mijenjala svoj izgled. Prema tlocrtu A. Colnaga tvrđava je u gornjemu dijelu bila zaštićena bedemima. Sama se tvrđava sastojala od dvora Kurjakovića koji je s unutarnje strane bio četverokutnoga oblika, dok je s vanjske strane izgrađena s obilježjima masovne kule. Dvor i gradsko dvorište opasivao je masivan bedem. Na ulazu u gradsko dvorište nalazila se četvrtasta kula, a unutar dvorišta je bila cisterna za skupljanje vode. Ispod tvrđave nalazilo se podgrađe s tridesetak kuća prema kojem su stajale dvije masivne polukule koje su imale karakter istaknutih bastiona. Danas su ostaci tvrđave u prilično dobrom stanju.

Crkva sv. Trojice u Obrovcu središte je parohije Obrovac. Prvobitna je crkva bila jednobrodna građevina sagrađena 1756. godine, a uz crkvu se nalazilo groblje.

Godine 1834. crkva je srušena te je sagrađena veća koja je svoj konačan izgled dobila krajem 19. stoljeća. Izgradnja je trajala dugo te je crkva naposljetku posvećena 1906. godine u čast silaska Duha Svetoga. Arhitektonskim oblicima i prostornim rješenjem na tragu je historicističkih ideja svoga vremena. Sadašnji ikonostas od mramora, s ikonama na platnu datira iz vremena izgradnje crkve, ali su očuvane pojedine starije ikone s prvobitnoga ikonostasa koje je 1835./1836. godine radio grčki slikar Evtimije Dimitrijades.
Tlocrtno, crkva sv. Trojice je jednobrodna s polukružnom apsidom na istočnoj strani. Naos crkve je podijeljen na središnji kvadratni, koji je polustupovima i lukom odvojen od pravokutnih trajeva na istočnoj i zapadnoj strani. Na bočnim se zidovima centralnoga kvadratnog dijela naosa nalaze po tri pravokutna prozora s lučnim završetkom složenim jedan do drugoga kao trifora, dok se na bočnim zidovima traveja nalaze po dva izdužena lučna prozora. U polukružnoj plitkoj apsidi oltarni je prostor uzdignut od središnjega dijela i odvojen drvenim ikonostasom. Prekriven je polukalotom izvedenoj na drvenoj konstrukciji, na čijoj žbuci je oslikano nebo sa zvijezdama. U oltarnome je prostoru časna trpeza i proskomodija u bočnoj polukružnoj niši.