Tvrđava Kurjakovića

Grad Obrovac smjestio se na sjecištu glavnih prirodnih putova koji su povezivali sjevernu Dalmaciju i Jadran s unutrašnjošću Hrvatske. Zbog povoljnoga prirodno–geografskog položaja Obrovac je stoljećima bio jedno od naj- važnijih trgovačkih središta sjeverne Dalmacije. Tijekom srednjega vijeka postaje glavna prometna veza sjeverne Dalmacije i Jadrana sa srednjovjekovnom Hrvatskom (Krbava, Lika i Pounje). Prvi vladari Obrovca bili su krbavski knezovi iz roda Gusića, kasnije poznati kao knezovi Kurjakovići. Za vrijeme njihova vladanja Obrovac je već tijekom 14. stoljeća postao glavno trgovište za izvoz paške i zadarske soli u srednjovjekovnu Hrvatsku, odnosno za uvoz stoke i stočnih proizvoda, žita, drvne građe te drugih proizvoda iz prekovelebitskoga zaleđa za potrebe stanovništva Zadra i dalmatinskih gradova. Upravo zahvaljujući svojemu po-ložaju i razvoju u jedno od glavnih trgovačkih središta, Obrovac je tijekom stoljeća bio u sferi interesa i pod vlašću nekoliko sila: Osmanskoga Carstva, Mlečana te pod austrijskom i francuskom upravom. O bogatoj prošlosti grada danas svjedoče ostaci sred- njovjekovne tvrđave koja se uzdiže na brežuljku iznad da-našnjega naselja. Tvrđava je s vremenom mijenjala svoj izgled. Za vrijeme osmanske uprave najvjerojatnije je bila kvadratnoga oblika i imala je četiri kule na uglovima. Za vrijeme mletačke vladavine također je mijenjala svoj izgled. Prema tlocrtu A. Colnaga tvrđava je u gornjemu dijelu bila zaštićena bedemima. Sama se tvrđava sastojala od dvora Kurjakovića koji je s unutarnje strane bio četverokutnoga oblika, dok je s vanjske strane izgrađena s obilježjima masovne kule. Dvor i gradsko dvorište opasivao je masivan bedem. Na ulazu u gradsko dvorište nalazila se četvrtasta kula, a unutar dvorišta je bila cisterna za skupljanje vode. Ispod tvrđave nalazilo se podgrađe s tridesetak kuća prema kojem su stajale dvije masivne polukule koje su imale karakter istaknutih bastiona. Danas su ostaci tvrđave u prilično dobrom stanju.

Crkva sv. Josipa

Župna crkva sv. Josipa izvorno je srednjovjekovna građevina iz 15. stoljeća, u potpunosti obnovljena u baroknome stilu 1794. godine. Tlocrtno, crkva je jednobrodna s pravokutnom apsidom na istočnoj strani. Na pročelju je smješten kameni portal s istaknutom arhitravnom gredom. Iznad portala nalazi se natpis koji donosi podatke o obnovi crkve krajem 18. stoljeća. Iznad njega je profilirana rozeta. Na bočnim su stranama crkve po dva barokna prozora oblika polumjeseca. Na sjevernoj fasadi nalaze se vrata do kojih se dolazi kamenim stubištem. Na bočnim stranama apside također su prozori oblika polumjeseca. Na jugozapadnome uglu crkve nalazi se zvonik, dijelom organski vezan za pročelje. Kamena je monofora na katu zvonika zazidana, dok je treći kat rastvoren s po dva lučna otvora na svakoj strani. Zvonik završava kamenom piramidom.
Apsida je podijeljena kamenom pregradom s dvama vratima, pa se u stražnjemu dijelu nalazi sakristija, a prednji dio zauzima restaurirani glavni oltar posvećen Sv. Josipu. Unutrašnjost crkve stradala je u pljački i požaru 1991. godine, a sav crkveni inventar i krovište su uništeni. Unutrašnjost je crkve bila bogato opremljena s dva drvena kora, tri kamena oltara i dvije drvene barokne propovjedaonice simetrično postavljene na uglovima zidne stijene koja dijeli apsidu od naosa.

Crkva sv. Trojice

Crkva sv. Trojice u Obrovcu središte je parohije Obrovac. Prvobitna je crkva bila jednobrodna građevina sagrađena 1756. godine, a uz crkvu se nalazilo groblje. Godine 1834. crkva je srušena te je sagrađena veća koja je svoj konačan izgled dobila krajem 19. stoljeća. Izgradnja je trajala dugo te je crkva naposljetku posvećena 1906. godine u čast silaska Duha Svetoga. Arhitektonskim oblicima i prostornim rješenjem na tragu je historicističkih ideja svoga vremena. Sadašnji ikonostas od mramora, s ikonama na platnu datira iz vremena izgradnje crkve, ali su očuvane pojedine starije ikone s prvobitnoga ikonostasa koje je 1835./1836. godine radio grčki slikar Evtimije Dimitrijades.
Tlocrtno, crkva sv. Trojice je jednobrodna s polukružnom apsidom na istočnoj strani. Naos crkve je podijeljen na središnji kvadratni, koji je polustupovima i lukom odvojen od pravokutnih trajeva na istočnoj i zapadnoj strani. Na bočnim se zidovima centralnoga kvadratnog dijela naosa nalaze po tri pravokutna prozora s lučnim završetkom složenim jedan do drugoga kao trifora, dok se na bočnim zidovima traveja nalaze po dva izdužena lučna prozora. U polukružnoj plitkoj apsidi oltarni je prostor uzdignut od središnjega dijela i odvojen drvenim ikonostasom. Prekriven je polukalotom izvedenoj na drvenoj konstrukciji, na čijoj žbuci je oslikano nebo sa zvijezdama. U oltarnome je prostoru časna trpeza i proskomodija u bočnoj polukružnoj niši.

Benediktinski samostan sv. Jurja Koprivskoga

Ostaci samostanskih zidova vidljivi su na prostoru današnjega obrovačkog groblja na desnoj obali rijeke Zrmanje nizvodno od Obrovca. Do ove zaista pitoreskne lokacije doći ćete asfaltiranom cesticom koja strmo izlazi na magistralnu cestu Obrovac - Jasenice- Maslenica (zasada za groblje ne postoji putokaz, a prilaz nije jednostavno uočiti sa glavne ceste). Dostupna literatura daje različita mišljenja o vremenu osnutka i smještaju samostana. Oprečni su i podaci o posjedima koji su se nalazili pod ingerencijom samostana. Iz izvora je poznato da je samostan imao posjede na području Ravnih kotara - jedan u današnjemu ražanačkom polju pod nazivom Opatija, a drugi u Kuli Atlagić. Samostanski posjedi u Ražancu poznati su preko kopije dokumenta iz 1619. godine koji donosi podatke o sporu između ninskoga biskupa Blaža Mandevića i opata samostana sv. Jurja Koprivskoga. Posjed se nalazio u selu Brus na lokalitetu colaschina. Drugi je posjed bio u srednjovjekovnome selu palatium koji se nalazio na području današnje Kule Atlagić.

Župna crkva sv. Jurja

Župna crkva sv. Jurja nalazi se u središtu mjesta. Smjestila se sjeverno od mjesnoga groblja i stare crkve sv. Jurja. Točna godina izgradnje nije poznata, no poznato je da je posvećena 1913. godine za vrijeme zadarskoga nadbiskupa Vinka Pulišića. Krajem 19. i tijekom 20. stoljeća više je puta bila obnavljana. Početkom 20. stoljeća u crkvi su podignuti mramorni oltari, a oko crkve je obzidano dvorište. Oltari su posvećeni sv. Jurju (sa slikom sveca koju je 1868. godine izradio Ante Zuccaro), Bezgrešnomu začeću i sv. Anti. Tijekom posljednjih ratnih zbivanja u Hrvatskoj župna je crkva srušena, ali je u poslijeratnome razdoblju i obnovljena. Danas je to jednobrodna građevina sa sakristijom, a uz crkvu je podignut i zvonik.

Crkva sv. Jurja na groblju

Stara crkva sv. Jurja nalazi se unutar župnoga groblja. Jednostavnoga je tlocrta s kratkim kvadratnim brodom i prostranim kvadratnim svetištem na jugoistoku. Na temelju arheoloških istraživanja utvrđeni su arhitektonski ostaci i pokretni arheološki nalazi koji datiraju od željeznoga doba do danas. Najstariji nalazi pripadaju razdoblju željeznoga doba i upućuju da se na mjestu crkve u navedenome razdoblju nalazio prapovijesni tumul (lat. humak). U antici se ovdje gradi objekt nepoznate namjene od kojega su očuvani ostaci dvaju zidova i podnice. U kasnoj antici dolazi do rušenja navedenoga objekta i izgradnje nove monumentalnije građevine građene u nekoliko faza. Prvoj fazi pripada začelni zid istražen u dužini od gotovo 16 metara i bočni jugoistočni zid istražen u dužini od 390 centimetara. Zidovi su izgrađeni od antičkih spolija i ojačani lezenama, a njihova debljina iznosi oko 65 centimetara. Kasnijoj fazi pripada pregradni zid paralelan s bočnim i prislonjen uza začelni zid koji je istražen u dužini oko 3 metra. Na temelju pokretnih arheoloških nalaza građevina datira u razdoblje od polovine 4. do 6. stoljeća. Tijekom ranoga srednjega vijeka na ostacima kasnoantičke građevine izgrađena je crkvica kružnoga tlocrta s malom polukružnom apsidom na jugoistoku. Zidovi rotonde očuvani su tek u temeljnoj stopi i izgrađeni od antičkih spolija. Unutarnji promjer rotonde iznosi isti komentar metra dok je promjer apside na jugoistoku nešto manji od metra. Debljina zidova iznosi oko 50 centimetara. Navedenoj je rotondi tlocrtom najbliža rotonda sv. Marije u Malome Ižu na otoku Ižu, koja je očuvana u punoj visini s kupolom. Na temelju analogija sa sličnim građevinama u Dalmaciji te analizom grobnih nalaza u i okolo crkve može se zaključiti da je rotonda izgrađena tijekom 9. ili 10. stoljeća. Nakon osmanskoga perioda dolazi do obnove crkve pri čemu se gradi prostrani kvadratni brod unutrašnjih dimenzija 6 m × 12 m. U ovoj fazi crkva još ima očuvanu rotondu koja je najvjerojatnije služila kao sakristija. Dio novoizgrađenoga broda imao je kamenom popločan pod s nizom planski izgrađenih grobnica u samoj crkvi. Sljedeća je faza izgradnje crkve najvjerojatnije bila sredinom 18. stoljeća kada su srušeni rotonda i dio začelnoga zida crkvenoga broda te je dozidana prostrana kvadratna kapela. Srednjovjekovne nadgrobne ploče korištene su kao građevinski materijal pri gradnji kapele, dok je vanjsko lice zidano pravilnim redovima klesanaca. U ovoj je fazi kvadratnim i polukružnim prozorom rastvoren jugozapadni zid kapele. Također, kvadratni je prozor probijen u jugozapadnome zidu broda crkve. U drugoj polovici 19. st. dolazi do rušenja, odnosno skraćivanja broda crkve za sedam metara te crkva dobiva funkciju grobne kapele. Na pročelje su uzidana vrata stare crkve i reljef s prikazom mrtvačke glave. Nalazi grobova datiraju od 10. do 20. st.. Oko crkve nalazi se i veći broj srednjovjekovnih nadgrobnih stećaka i križeva od kojih su tri primjerka ukrašena.

Crkva sv. Kuzme i Damjana

U mjestu Kruševo u predjelu Ribnica na desnoj obali morskoga tjesnaca koji povezuje Karinsko i Novigradsko more, smjestila se crkva sv. Kuzme i Damjana. Pouzdani podaci o uvjetima i vremenu izgradnje crkve ne postoje. Oko crkve nalazi se staro groblje na kojemu je očuvano sedam amorfnih ploča, dok je nekoliko ploča uzidano u zidove crkve. Crkva je jednostavna građevina s polukružnom apsidom. Na pročelju je tijekom 20. stoljeća dograđena betonska preslica sa zvonom, čime je degradiran izvorni izgled crkve. Postoje podaci o starohrvatskim grobovima u okolici crkve te o slučajnim nalazima starohrvatskih naušnica. Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih 1998. godine oko crkve istraženo je više srednjovjekovnih recentnih grobova te ostaci iz rimskoga razdoblja.

 Cvijina gradina

Arheološki lokalitet Cvijina gradina je liburnsko-rimsko naselje smješteno na dominantnoj koti od 356 metara nadmorske visine. Osim dominantnoga položaja naselja koji je omogućavao preglednost širega područja prema sjeveru i sjeveroistoku na Velebit te na zapad na područje uz Novigradsko more, odlučujuću je ulogu u razvoju naselja u željezno doba odigrala i prirodna konfiguracija terena. Sa sjevera i sjeverozapada naselje je bilo zaštićeno prirodnim liticama visokima oko 20 m, dok je s jugoistočne i sjeveroistočne strane bilo opasano bedemima. Ulaz u naselje nalazio se na jugoistočnoj strani. Tijekom antike naselje je poprimilo sve elemente manjega urbanog središta s pristupnim cestama, bedemom, gradskim komunikacijama, forumom, hramom, kupališnim kompleksom te nekropolom na istočnoj i jugoistočnoj padini gradine. Početkom 20. stoljeća u zapadnome i južnome dijelu naselja vršena su arheološka istraživanja: istražen je hram dimenzija 11,4 m×6,65 m čiji su zidovi bili očuvani do visine 0,70 m–0,80 m, pronađen je kameni orao (dio skupine skulptura Jupitera), istražen je kupališni kompleks (terme) te dio građevinskoga kompleksa s pripadajućim ulicama. Od 1999. godine Arheološki muzej grada Zadra provodi sustavna arheološka istraživanja na ovome lokalitetu. Istraživanja su usmjerena na istočni rub platoa gradine na kojemu je u dosadašnjim istraživanjima istraženo šest prostorija unutar manjega građevinskog kompleksa. Na osnovu pronađenoga sitnog materijala pretpostavlja se da građevine predstavljaju sklop javnih i gospodarskih zgrada naselja. Istražen je i dio grobova koji pripadaju nekropoli na jugoistočnoj padini gradine.

Stari Obrovac i Klisina

Pet kilometara uzvodno od grada Obrovca na lijevoj obali rijeke Zrmanje nalaze se ostaci srednjovjekovnoga utvrđenog grada s podgrađem, u povijesnim izvorima poznatoga kao Stari Obrovac. Nekoliko kilometara uzvodno od Staroga Obrovca na strmoj kamenoj litici kanjona Zrmanje nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde Klisine s ostacima mosta. U osnovi je utvrda izvana kružna dok je iznutra osmerokutnoga oblika.

Crkva Rođenja Bogorodice

Crkva Rođenja Bogorodice (Mala Gospojina) u Bilišanima (Gornjim) 5 nalazi se desetak kilometara istočno od Obrovca na cesti prema Žegaru/ Kaštelu Žegarskom. Sagrađena je u raznovrsnim neostilskim oblicima: tlocrt je u obliku latinskoga križa, prozorski otvori, ulazi i mali zvonik na pročelju imaju šiljate neogotičke lukove, slijepe su arkadice na potkrovnome vijencu neoromaničke, a na oktogonalnoj je kupoli vidljiv neobizantski utjecaj. Zbog izvjesnih analogija s drugim objektima, ova je crkva najvjerojatnije djelo arhitekta Emila Vekijetija. Crkva je posvećena 1862. godine. Ikonostas iz 1864. godine stradao je u ratu 1991. - 1995., ali se na osnovi historiografskih podataka zna da je autor poznati zadarski slikar Antonio Cukaro.

Crkva sv. Jovana

Crkva sv. Jovana smještena je na mjesnom groblju u Bilišanima Donjim. Crkva ima nekoliko faza građenja. Stariji dio ima karakteristike romaničkog graditeljstva. Sastoji se od pravokutnog prostora presvođenog bačvastim svodom sa dvije ojačavajuće pojasnice. Pojasnice se opiru o pilastre na bočnim zidovima, te su međusobno uzdužno povezane sa tri slijepa luka. Na istočnoj strani se nalazi poluapsida prekrivena polukalotom. U 18. stoljeću lađa crkve je produžena sa zapadne strane dodavanjem novog pravokutnog prostora, koji se nadovezuje na lađu starije građevine. Prostor je presvođen, te poprečno podijeljen u tri traveja stupovljem tako da se ističe dojam lažne trobrodnosti.

Kudin most

Kudin most nalazi se podno sela Golubić (zaseok Veselinovići) na rijeci Krupi. Most je sagrađen na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u suhozidnoj tehnici. Raščlanjen je s dvanaest sedrenih lukova i tri manja propusta. Ukupno je dug 109 m i širok oko 1,5 m. U prošlosti je most služio za prijelaz ljudi i stoke između brojnih zaselaka sela Golubića i Žegar. Neposredno uz most očuvani su ostaci mlinice, bačvasto presvođene sedrenim blokovima.

Franjevački samostan Blažene Djevice Marije

Na iznimno slikovitom mjestu na obali nalazi se Franjevački samostan Blažene Djevice Marije. Do njega se dolazi krivudavom cestom koja se zajedno s rječicom Karišnicom spušta do mora. Ušće Karišnice nalazi se pored samoga samostana. Franjevački samostan u Karinu podignut je u 15. stoljeću, možda upravo na mjestu gdje se nekada nalazio mnogo stariji benediktinski samostan.
Utemeljio ga je, kako se smatra, Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak hrvatskoga roda Lapčana. Samostan je pretrpio velika oštećenja u vrijeme osmansko–mletačkih sukoba, a temeljitu je obnovu doživio početkom 18. stoljeća. Prvotna samostanska zgrada imala je samo prizemlje i prvi kat, a prilikom obnove u 18. stoljeću dograđen je i drugi kat. Bio je građen u gotičkome stilu, o čemu svjedoči oblik zazidanih prozora na crkvi i zvoniku. Umjesto njih su u doba obnove u 18. stoljeću, po završetku osmanske vladavine, otvoreni polukružni barokni prozori. Uz jednostavnu jednobrodnu crkvu gotičkoga stila nalazi se malen i klaustar. Za vrijeme posljednjega oružanog sukoba u Hrvatskoj gotovo je u potpunosti razoren. Obnovljen je velikim marom konzervatora i redovnika. Danas je to najstariji samostan franjevačke provincije Presvetoga otkupitelja. Samostan je poznat i po bogatoj knjižnici koja zasad, nažalost, nije otvorena za javnost.

Manastir Krupa

Manastir Krupa smješten je uz istoimenu rijeku, najveću pritoku rijeke Zrmanje. Manastirska je crkva posvećena Uspenju Bogorodice. O osnutku manastira postoje brojne legende koje povijesno nisu do kraja utvrđene, zbog čega je teško govoriti o točnome vremenu njegova osnivanja. Do stalnoga razvoja i procvata manastira te dogradnje manastirskih zgrada dolazi tijekom 18. stoljeća. Manastir je današnji izgled dobio prilikom dogradnje 1855. godine. Iste je godine obnovljena i manastirska crkva.
Arhitektonsku posebnost manastira izvana predstavlja veliko zidno platno konaka koje je u prizemlju ukrašeno okulusima, a na katovima neogotičkim prozorima. U manastiru je u cijelosti očuvana tradicionalna kuhinja s ognjištem i konusnim dimnjakom te kameno popločano unutarnje dvorište. Manastirska crkva tlocrtno ima oblik upisanoga grčkog križa s kupolom na sredini koja počiva na slobodnim stupcima. Kupola je neposredno oslonjena na pandantive. Duboka kalota prekrivena je šindrom. Oltarski je prostor početkom 19. st. od prvotnoga polukružnog oblika dobio oblik pravokutnika. Crkva je u unutrašnjosti ukrašena freskama čiji je autor slikar i hiladarski monah Georgije Mitrofanović, pripadnik postbizanske umjetnosti koji je neko vrijeme boravio u manastiru. Freske su najvjerojatnije nastale u vremenu od 1614. do 1620. godine. Nalaze se na zidovima stare prvobitne građevine, odnosno današnjega naosa. Dodatno bogatstvo manastirske crkve uz freske čine prestone ikone nastale početkom 17. stoljeća. Ikone prikazuju Isusa Krista Cara careva i Velikoga arhijereja, Bogorodice sa Kristom tipa Odigitrije, arhanđela Mihajla i sv. Jovana Prodromosa. Ikone su djelo jereja Jovana Apake, jednoga od najznačajnijih venecijanskih slikara toga doba. Vrijedan dio manastira Krupa predstavlja manastirska riznica u kojoj se čuva velik broj ikona iz 17., 18. i 19. stoljeća, liturgijsko posuđe od srebra, srebra s pozlatom ili ukrasima od dragoga kamenja, sedefa i mesinga, dokumenti i liturgijske tiskane knjige, kao i one u rukopisu. Veći dio umjetničkih djela potječe iz umjetničkih radionica iz Venecije, Zadra i drugih središta. Jedan od važnijih predmeta predstavljaju središnja oltarna vrata (“carske dveri”) izrađene u Kijevu 1789. godine, koja je s jednoga od svojih brojnih putovanja u manastir donio krupski kaluđer Gerasim Zelić (1752.– 1828.), vikar Crkve dalmatinske

Gradina

Gradina se nalazi u Muškovcima, oko 5 km istočno (uzvodno) od Obrovca. Gradina se nalazi iznad kanjona rječice Čavle te iznad rijeke Zrmanje na strateški važnoj koti sa koje se moglo lako kontrolirati okolicu te vizualno komunicirati sa okolnim gradinskim nalazištima. Prostor same gradine zauzima prostor od oko 330 m x 165 m. Ruševine bedema su duge oko 340 m, široke i do 40 m, a visoke do oko 5 m. Bedemi su građeni suhozidnom tehnikom. Na Gradini je pronađeno vrlo malo pokretnog materijala, i to keramike koja je vjerojatno željeznodobna tako da nam je zasad jedini pokazatelj datacije Gradine, iako je moguće da je i starija.

Zelengradina

U mjestu Zelengrad na vrhu brda (552 metra nadmorske visine) nalaze se skromni ostaci nekadašnje srednjovjekovne utvrde. Tijekom 16. je stoljeća utvrda bila u vlasništvu knezova Kurjakovića. Utvrda je s vanjske strane šesterokutna, dok je s unutarnje strane ovalna s debelim zidovima. Ulaz u utvrdu nalazio se s južne strane. Neposredno uz ulaz sa zapadne strane nalaze se ostaci veće četverokutne cisterne za vodu. Utvrdu 1523. godine zauzima vojska Osmanskoga Carstva i boravi u njoj sve do 1684. godine kada je zauzimaju Mlečani.

Crkva sv. Georgija

U prostranome kraškom polju uz rijeku Zrmanju istočno od Obrovca nalazi se naselje Žegar / Kaštel Žegarski. Samo naselje, nastalo uz cilindričnu kulu iz mletačko-osmanskih ratova po kojoj je i dobilo ime, čine kamena zdanja tradicionalnih oblika. Bliže rijeci, okružena mjesnim grobljem, nalazi se mjesna crkva sv. Georgija podignuta 1987. godine na temeljima građevine iz početka 17. stoljeća. Jednostavne je prostorne koncepcije s neoromaničkim zvonikom na preslicu i biforalnim otvorima isklesanima u bijelome kamenu. Ikonostas je glavni ukras hrama gdje se uz velike ikone na platnu nalaze i one starije, vjerojatno iz prvobitne crkve. Oko crkve nalaze se i staro i novo groblje. Na groblju je utvrđeno 50 stećaka iz kasnoga srednjeg vijeka, od kojih je šest primjeraka ukrašeno: jedna ploča, četiri sanduka i jedan sljemenik. Na jednome sanduku nalazi se ukras plastičnoga srcolikog štita s urezom za koplje, dok se na drugome nalazi ukras pet manjih vodenica koje tvore križ. Isti se ukras javlja i na jednome sljemeniku. 

Donji most

Most premošćuje rijeku Zrmanju na putu Žegar-Krupa. Građen je od tesanog kamena u obliku kvadera. Ima pet lukova polukružnog oblika od kojih je srednji najveći. Lukovi se oslanjaju na četiri kamena pilona koji na uzvodnoj strani završavaju kljunovima trokutastog presjeka. Ograda mosta izvedena je u vidu masivnog zida. Razina mosta se malo povisuje prema sredini.. Most se spominje u arhivskim podacima iz XVIII/XIX. st. a 1885. za austro-ugarske vlasti zadobiva današnji izgled.

Gornji most

Gornji most premošćuje rijeku Zrmanju kod sela Prndelji. Most je zidan tesanim kamenom u obliku kvadera i formiran s četiri jednaka polukružna luka koji se oslanjaju na riječne pilone. Razina mosta je horizontalna i služi za kolni promet. Svojom konstrukcijom i načinom zidanja upućuje na XIX. st. kao vremenu gradnje.