Arheološki lokalitet Cvijina gradina je liburnsko-rimsko naselje smješteno na dominantnoj koti od 356 metara nadmorske visine.

Osim dominantnoga položaja naselja koji je omogućavao preglednost širega područja prema sjeveru i sjeveroistoku na Velebit te na zapad na područje uz Novigradsko more, odlučujuću je ulogu u razvoju naselja u željezno doba odigrala i prirodna konfiguracija terena. Sa sjevera i sjeverozapada naselje je bilo zaštićeno prirodnim liticama visokima oko 20 m, dok je s jugoistočne i sjeveroistočne strane bilo opasano bedemima. Ulaz u naselje nalazio se na jugoistočnoj strani. Tijekom antike naselje je poprimilo sve elemente manjega urbanog središta s pristupnim cestama, bedemom, gradskim komunikacijama, forumom, hramom, kupališnim kompleksom te nekropolom na istočnoj i jugoistočnoj padini gradine. Početkom 20. stoljeća u zapadnome i južnome dijelu naselja vršena su arheološka istraživanja: istražen je hram dimenzija 11,4 m×6,65 m čiji su zidovi bili očuvani do visine 0,70 m–0,80 m, pronađen je kameni orao (dio skupine skulptura Jupitera), istražen je kupališni kompleks (terme) te dio građevinskoga kompleksa s pripadajućim ulicama. Od 1999. godine Arheološki muzej grada Zadra provodi sustavna arheološka istraživanja na ovome lokalitetu. Istraživanja su usmjerena na istočni rub platoa gradine na kojemu je u dosadašnjim istraživanjima istraženo šest prostorija unutar manjega građevinskog kompleksa. Na osnovu pronađenoga sitnog materijala pretpostavlja se da građevine predstavljaju sklop javnih i gospodarskih zgrada naselja. Istražen je i dio grobova koji pripadaju nekropoli na jugoistočnoj padini gradine.

Stara crkva sv. Jurja nalazi se unutar župnoga groblja. Jednostavnoga je tlocrta s kratkim kvadratnim brodom i prostranim kvadratnim svetištem na jugoistoku.

Na temelju arheoloških istraživanja utvrđeni su arhitektonski ostaci i pokretni arheološki nalazi koji datiraju od željeznoga doba do danas. Najstariji nalazi pripadaju razdoblju željeznoga doba i upućuju da se na mjestu crkve u navedenome razdoblju nalazio prapovijesni tumul (lat. humak). U antici se ovdje gradi objekt nepoznate namjene od kojega su očuvani ostaci dvaju zidova i podnice. U kasnoj antici dolazi do rušenja navedenoga objekta i izgradnje nove monumentalnije građevine građene u nekoliko faza. Prvoj fazi pripada začelni zid istražen u dužini od gotovo 16 metara i bočni jugoistočni zid istražen u dužini od 390 centimetara. Zidovi su izgrađeni od antičkih spolija i ojačani lezenama, a njihova debljina iznosi oko 65 centimetara. Kasnijoj fazi pripada pregradni zid paralelan s bočnim i prislonjen uza začelni zid koji je istražen u dužini oko 3 metra. Na temelju pokretnih arheoloških nalaza građevina datira u razdoblje od polovine 4. do 6. stoljeća. Tijekom ranoga srednjega vijeka na ostacima kasnoantičke građevine izgrađena je crkvica kružnoga tlocrta s malom polukružnom apsidom na jugoistoku. Zidovi rotonde očuvani su tek u temeljnoj stopi i izgrađeni od antičkih spolija. Unutarnji promjer rotonde iznosi isti komentar metra dok je promjer apside na jugoistoku nešto manji od metra. Debljina zidova iznosi oko 50 centimetara. Navedenoj je rotondi tlocrtom najbliža rotonda sv. Marije u Malome Ižu na otoku Ižu, koja je očuvana u punoj visini s kupolom. Na temelju analogija sa sličnim građevinama u Dalmaciji te analizom grobnih nalaza u i okolo crkve može se zaključiti da je rotonda izgrađena tijekom 9. ili 10. stoljeća. Nakon osmanskoga perioda dolazi do obnove crkve pri čemu se gradi prostrani kvadratni brod unutrašnjih dimenzija 6 m × 12 m. U ovoj fazi crkva još ima očuvanu rotondu koja je najvjerojatnije služila kao sakristija. Dio novoizgrađenoga broda imao je kamenom popločan pod s nizom planski izgrađenih grobnica u samoj crkvi. Sljedeća je faza izgradnje crkve najvjerojatnije bila sredinom 18. stoljeća kada su srušeni rotonda i dio začelnoga zida crkvenoga broda te je dozidana prostrana kvadratna kapela. Srednjovjekovne nadgrobne ploče korištene su kao građevinski materijal pri gradnji kapele, dok je vanjsko lice zidano pravilnim redovima klesanaca. U ovoj je fazi kvadratnim i polukružnim prozorom rastvoren jugozapadni zid kapele. Također, kvadratni je prozor probijen u jugozapadnome zidu broda crkve. U drugoj polovici 19. st. dolazi do rušenja, odnosno skraćivanja broda crkve za sedam metara te crkva dobiva funkciju grobne kapele. Na pročelje su uzidana vrata stare crkve i reljef s prikazom mrtvačke glave. Nalazi grobova datiraju od 10. do 20. st.. Oko crkve nalazi se i veći broj srednjovjekovnih nadgrobnih stećaka i križeva od kojih su tri primjerka ukrašena.

Župna crkva sv. Jurja nalazi se u središtu mjesta. Smjestila se sjeverno od mjesnoga groblja i stare crkve sv. Jurja. Točna godina izgradnje nije poznata, no poznato je da je posvećena 1913. godine za vrijeme zadarskoga nadbiskupa Vinka Pulišića.

Krajem 19. i tijekom 20. stoljeća više je puta bila obnavljana. Početkom 20. stoljeća u crkvi su podignuti mramorni oltari, a oko crkve je obzidano dvorište. Oltari su posvećeni sv. Jurju (sa slikom sveca koju je 1868. godine izradio Ante Zuccaro), Bezgrešnomu začeću i sv. Anti. Tijekom posljednjih ratnih zbivanja u Hrvatskoj župna je crkva srušena, ali je u poslijeratnome razdoblju i obnovljena. Danas je to jednobrodna građevina sa sakristijom, a uz crkvu je podignut i zvonik.

U mjestu Kruševo u predjelu Ribnica na desnoj obali morskoga tjesnaca koji povezuje Karinsko i Novigradsko more, smjestila se crkva sv. Kuzme i Damjana.

Pouzdani podaci o uvjetima i vremenu izgradnje crkve ne postoje. Oko crkve nalazi se staro groblje na kojemu je očuvano sedam amorfnih ploča, dok je nekoliko ploča uzidano u zidove crkve. Crkva je jednostavna građevina s polukružnom apsidom. Na pročelju je tijekom 20. stoljeća dograđena betonska preslica sa zvonom, čime je degradiran izvorni izgled crkve. Postoje podaci o starohrvatskim grobovima u okolici crkve te o slučajnim nalazima starohrvatskih naušnica. Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih 1998. godine oko crkve istraženo je više srednjovjekovnih recentnih grobova te ostaci iz rimskoga razdoblja.